Dnevnik Anne Frank

Dnevnik Anne Frank je knjiga napisana po istinitim događajima o životu djevojčice Anne za vrijeme Drugog svjetskog rata. Izašla je 1947. godine u Nizozemskoj. Podnaslov romana je “Stražnja vrata” ili u originalu “Het Achterhuis”, a govori o dijelu kuće gdje se nalazilo skrovište dviju obitelji za vrijeme rata. Spomenuto skrovište nalazilo se na Prinsengrachtu, u gradskom kanalu.

Radnja romana se odvija od 1942. do 1944. godine.

Za izdavanje knjige koja je autobiografsko djelo djevojčice Anne, zaslužan je njezin otac Otto Frank koji je preživio rat. Kada se vratio u Amsterdam u prostorijama je pronašao zapise svoje kćeri koje je objavio u originalu, ali ipak u nešto skraćenoj verziji jer su neki dijelovi zapisa izostavljeni. Prvo izdanje knjige objavljeno je na nizozemskom jeziku.

Vrsta djela: roman (autobiografija)

Vrijeme radnje:  12.6.1942. – 1.8.1944.

Mjesto radnje: Amsterdam, Nizozemska

Tema: Život djevojčice Anne Frank za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ideja: Svakom djetetu trebalo bi biti omogućeno sretno djetinjstvo. Kroz dio života djevojčice Anne svatko bi trebao osvijestiti koliko je uistinu bogat te bi trebali biti zahvalni na svom životu.

Kratak sadržaj

Anna Frank bila je jedna vesela i brbljava djevojčica koja je 12. lipnja 1942. proslavila 13. rođendan. Kao poklon je dobila dnevnik koji je tek trebalo ispuniti i ovdje započinje priča koja je potresla svijet. Odlučila je da će zapisati svoje misli i osjećaje u ovaj dnevnik jer nije imala iskrenog prijatelja s kojima bi ih mogla podijeliti.

Iako ima i tri godine stariju sestru i roditelje i rođake ipak se ponekad osjeća usamljeno i kao crna ovca jer ju nitko ne razumije i majka se prema njoj i sestri Margot ponaša poput prijateljice. Iako okružena ljudima nikako nije s nekim uspijevala ostvariti dublji kontakt. 1933. iz Frankfurta su se preselili u Nizozemsku gdje je otac dobio posao.

Svi rođaci koje su iza sebe ostavili u Njemačkoj osjetili su bijes antisemitizma. Nakon 1940. rat dolazi do obitelji Frank i svih ostalih židova koji su se našli na Hitlerovu putu. Doneseno je mnoštvo zakona i proglasa kojima se ograničavalo njihovo kretanje i postali su građani drugog reda. Smjeli su kupovati namirnice samo u određenim trgovinama u određeno vrijeme, morali su biti kod kuće u 8, nisu smjeli posjećivati javna mjesta poput kina ili kazališta i morali su na odjeću našiti izdajničku žutu zvijezdu.

9. srpnja 1942. bio je dan kada se Annina obitelj morala sakriti kako ih ne bi odveli u logore u koje su židovi bacani tijekom Drugog svjetskog rata. Ljudi koji su radili s njenim ocem pomogli su im pronaći skrovište u zgradi u kojoj su radili i toga dana Anna je u dnevniku imenovala to mjesto koje će joj biti novi dom naziva Tajno skrovište.

Ove iste godine 13. kolovoza donio je iznenađenje. Pridružila im se obitelj van Daan, koja baš kao i obitelj Frank nije imala kuda i bilo joj je potrebno skrovište na neko vrijeme. S njima se doselio i njihov jedini sin Peter. Anna u početku nije imala baš pretjerano visoko mišljenje o njemu.

Dolazak nove obitelji na tren je izgledao kao dobra ideja. Svi su se dobro slagali, provodili vrijeme zajedno, jeli kao jedna velika sretna obitelj. No život mnogo ljudi u skučenom prostoru neminovno je vodio do stvaranja sukoba i napetosti. Tenzije su rasle sve više i više i uzrokovale razdražljivost kod ovih ljudi koji si nisu mogli priuštiti luksuz da se maknu na tren jedni od drugih. Napetost je sve veća između Anne i gospodina van Daana, Anne i mame, i gospođe Van Daan i mame.

Vremena je bilo mnogo a prostora malo. Ana i Peter nastavili su se dalje obrazovati i provodili svoje vrijeme u učenju engleskog i francuskog jezika. Gospodin Koophius koji je bio tatin suradnik poskrivećki im je donosio knjige iz knjižnice. Nije se ograničavao samo na one za djecu pa se tako i Peter s ocem posvađao oko jedne neprimjerene knjige. Ana je voljela povijest i mitologiju i tata je s njom počeo izrađivati obiteljsko stablo što joj se jako svidjelo.

Dok su obitelj Frank i van Daan skrivene izvan ovog “tajnog skrovišta” na ulici se događaju strahote. Kamioni dolaze i masovno odvode, muškarce žene i djecu u logore. Ceste su opasne za židove a logori strašna mjesta iz kojih se mnogi nikada neće vratiti.

17. studeni donosi osmog stanara. To je gospodin Albert Dussel i on je zubar. Djelovao je kao drag postariji gospodin i odlučeno je da će on spavati u Anninoj sobi. Nakon nekog vremena Anna je počela primjećivati da on baš nije tako drag kako se čini, a njega je iritirala ova djevojčica koje govori što misli. Svađa je buknula oko stola u sobi, koji je Anna htjela koristiti samo dva puta tjedno na nekoliko sati. Naposljetku je morala tražiti pomoć od tate koji je stao na njenu stranu.

Kako je prostor bio vrlo ograničen i ljudi mnogo morali su postaviti pravila, jer bi stvari inače brzo izmakle kontroli. Dakle vrijeme za spavanje je u 10, a ustajanje svakoga jutra u 7:30 osim blagdanom i nedjeljom kada se spava do 10: 30. Iznimno je bitna tišina jer bi svaka glasna buka mogla rezultirati otkrivanjem obitelji stoga se mora govoriti tiho i po redu.

linker

Radio se mogao slušati tek nakon 6 uvečer i slušalo se sve osim njemačkih stanica. Za večeru nije postojalo određeno vrijeme, već je sve ovisilo o vijestima. Kupanje je također bilo ograničeno i kupali su se samo nedjeljom ujutro. Život je bio težak i strogo određen pravilima.

Situacija se sve više zaoštrava, ljudi su nemirni i počinju neredi. Pljačke i provale  postale su uobičajene i čak je bilo i nekoliko pokušaja provale u zgradu u kojoj se nalazilo skrovište. Svi su bili prestravljeni. Dođe li policija u zgradu velike su šanse da bi mogli otkriti skrovište i sve ih poslati u logor.

Anna je s vremenom prestala toliko pričati za stolom jer je to bilo mnogo bolje za nju, ali svejedno je osjećala potrebu za pravim prijateljem i nekim tko će je poslušati. Tu osobu je neočekivano pronašla u Peteru. Kako su zajedno provodili sve više vremena ona je o njemu imala sve više mišljenje. U dnevnik je zapisala kakao se pobojala da mu ne dosađuje, ali dogodilo se suprotno. I Peter je nju zavolio i buknula je mladenačka ljubav. Ni jedan od njih nije bio u potpunosti siguran što osjeća, ali to više nije bilo samo prijateljstvo.

Annin dnevnik završava unosom od 1. kolovoza 1944. u kojem Šalje pismo Kitty. Govori o svojoj proturječnoj prirodi i o jednoj veseloj, brbljavoj, nestašnoj i vedroj djevojčici. Napominje kako postoji i ona dublja i bolja Anna koju rijetko tko poznaje i zato je svi smatraju u potpunosti nesnošljivom, mnogo više no što ona to zaista jest.

4. kolovoz bio je koban dan na koji je policija uhapsila sve stanovnike Tajnog skloništa, uključujući i neke od tatinih kolega koji su im  pomagali i odvode ih u koncentracione logore. U jednome od njih naposljetku Anna i umire od tifusa 1945.

Likovi: Anna, Peter, Annini otac i majka, gospodin i gospođa van Daane, Albert Dussel

Bilješka o autoru

Anna Frank punog imena Annelies Marie Frank poznata je autorica Dnevnika koji je pisala za vrijeme Drugog svjetskog rata i u kojem je iznijela svu dramu kojoj je bila izložena. Anna Frank rođena je kao Annelies Marie Frank 12. lipnja 1929. godine u gradu Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. Anne je živjela s majkom, ocem i sestrom. Otac Otto bio je iz bogate obitelji kao i majka Edith.

Iako je imala oca i majku, Anna je uvijek bila više povezana s ocem kojeg je poštivala dok u majci nikada nije imala podršku na kakvu je računala. Za razliku od sestre Margot kojoj je uvijek više išla artimetika, Anna je bila maštovitija i radost je pronalazila u čitanju i pisanju.

Židovska obitelj Frank bila je cijenjena od strane mnogih, a kada su nacisti preuzeli vlast, poput ostalih Židova postali su nepoželjan dio društva. Uskoro su počeli progoni i Anna je bila primorana sa cijelom obitelji izbjeći u Nizozemsku.

Nastavili su život u Amsterdamu gdje su neko vrijeme imali normalan život, a Anne su upisali i u vrtić. Nakon okupacije Nizozemske, Anna se s obitelji morala preseliti u tajno sklonište kako bi izbjegli odlazak u logor.

Od 1942. godine su živjeli u skloništu sve dok ih 1944. godine nije otkrila tajna služba Gestapo zahvaljujući tome što ih je netko odao, a nikada se nije saznalo tko je to bio. Policajac koji je došao uhititi obitelj Frank zvao se Karl Silberbauer, a jednom je priznao kako je ocu Ottu rekao da ima lijepu kćer.

Nažalost uskoro nakon što su ih pronašli poslani su koncentracijske logore gdje su svi izgubili živote osim oca Otta. Anna i sestra su umrle od tifusa, a majka Edith od gladi. Anne je završila u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen.

Kada je rat završio Ottu je vraćen dnevnik koji je Anne pisala i ne želeći da se zaboravi što se dogodilo cijeloj njegovoj obitelji odlučio je objaviti dnevnik koji je tada imao naslov “Tajno skrovište”. Otto je dnevnik dobio od Miepe Giese u čijem su se skloništu skrivali.

Čuvala je dnevnik u želji da ga vrati djevojčici koja ga je napisala, ali to se nikada nije dogodilo. Priznala je da je znala što piše u dnevniku kako bi ga odmah uništila, budući da su se u njemu nalazila imena onih koji su im pomogli da se sakriju.

Dnevnik je prvi put objavljen 1947. godine, a nakon pet godina preveden je prvo na engleski jezik te uskoro na sve svjetske jezike. Bio je to način da se svijeta upozna s užasima rata kroz oči djeteta, koje je unatoč svojim godinama u puno toga bilo zrelo.

Dnevnik se neko vrijeme smatrao kontroverznom knjigom budući da je Anne u njemu više puta pokazala znatiželju za svoje tijelo. Osamdesetih godina jedna je škola u američkoj saveznoj državi Alabama htjela zabraniti knjigu smatrajući je neprimjerenom i depresivnom.